Akril se nakon zagrijavanja može saviti u razne lijepo zakrivljene lukove i druge nepravilne stalke. Nakon vrućeg savijanja nema šava, lijepog oblika i može biti dugotrajan bez deformacija i pucanja. Akrilno vruće savijanje obično se dijeli na lokalno vruće savijanje i ukupno vruće savijanje:
Lokalno savijanje vruće je uobičajena vrsta u obradi akrilnih vitrina. Općenito, akrilna toplina ravne ploče savijena je u luk, poput U-oblika, polukruga ili luka, itd. Postoje i još problematična lokalna vruća savijanja, poput akrilnog savijanja pod pravim kutom, ali vrući zavoj je gladak luk. Ovaj postupak je kidanje zaštitnog filma na ovom vrućem zavoju, korištenje šipke kalupa za visoku temperaturu za zagrijavanje ruba akrila koji treba saviti, a zatim upotreba vanjske sile za savijanje pod pravim kutom. Sada je rub akrilnog proizvoda gladak luk pod pravim kutom.
Cjelokupni postupak savijanja akrilnog vrućeg stavljanja je akrilne ploče u pećnicu s podešenom temperaturom. Kada temperatura u pećnici dosegne tačku topljenja akrila, akrilna ploča neće postepeno omekšavati, a zatim objesite rukavice za visoke temperature i izvadite akrilnu ploču. Stavite je na unaprijed izrađeni kalup za akrilni proizvod, i sačekajte da se polako ohladi i potpuno se uklopi u kalup. Nakon topljenja, akril će se postupno stvrdnuti kad naiđe na hladan zrak i početi se učvršćivati i stvarati.
Treba imati na umu da temperaturu pećnice treba kontrolirati i ne može se istovremeno povisiti. Stoga je pećnicu potrebno unaprijed prethodno zagrijati i o njoj se mora brinuti posebna osoba. Tek nakon što temperatura dostigne zadanu temperaturu, može se njome upravljati.
